Rizici pranja novca i finansiranja terorističkih aktivnosti

Abstract

Ovaj master rad provodi temeljitu i sveobuhvatnu analizu rizika od pranja novca i finansiranja terorističkih aktivnosti u Bosni i Hercegovini. U fokusu rada je detaljna evaluacija postojećeg regulatornog okvira, procjene rizika te implementacije mjera za suzbijanje ovih globalnih prijetnji. Pranje novca i finansiranje terorizma nisu samo lokalni problemi; oni predstavljaju ozbiljne izazove za stabilnost globalnog finansijskog sistema, podrivaju vladavinu prava, ugrožavaju integritet tržišta i nacionalnu sigurnost. Bosna i Hercegovina, kao zemlja koja teži integraciji u evropske i međunarodne strukture, suočava se s jedinstvenim izazovima, uključujući složenost političkog sistema, ekonomsku ranjivost i potrebu za kontinuiranim jačanjem institucionalnih kapaciteta. Cilj ovog rada je da ne samo opiše trenutno stanje, već i da identifikuje ključne slabosti unutar sistema i pruži konkretne, primjenjive preporuke za njegovo unapređenje. Uvodni dio rada bavi se teorijskim postavkama pranja novca i finansiranja terorizma. Pranje novca se definiše kao složen proces kojim se prihod od kriminalnih aktivnosti transformiše u imovinu koja naizgled potiče iz legalnih izvora. Rad objašnjava tri klasične faze pranja novca: plasman, prikrivanje i integracija. Plasman podrazumijeva uvođenje nezakonito stečenog novca u finansijski sistem, često kroz manje uplate ili transakcije. Faza prikrivanja je najsloženija i uključuje niz komplikovanih transakcija s ciljem zamagljivanja traga novca i njegovog porijekla. Faza integracije je finalna faza, u kojoj se "oprani" novac vraća u ekonomiju kao legalna imovina. S druge strane, finansiranje terorizma se definira kao proces prikupljanja i pružanja finansijske podrške terorističkim grupama ili pojedincima. Iako se često koriste slični mehanizmi, rad ističe ključnu razliku u motivaciji: pranje novca je vođeno profitom, dok je finansiranje terorizma motivisano ideologijom. Analiza ovih fenomena pruža osnovu za razumijevanje specifičnih prijetnji s kojim se suočava BiH. Fokus se zatim prebacuje na međunarodne standarde i preporuke koje služe kao okosnica globalne borbe. Centralna uloga pripada Radnoj grupi za finansijsku akciju (FATF), čijih 40 preporuka predstavlja globalni standard za sprečavanje i suzbijanje pranja novca i finansiranja terorizma. Rad detaljno analizira ove preporuke, naglašavajući njihovu relevantnost za BiH. Spominju se ključne preporuke, uključujući usvajanje nacionalne procjene rizika, provođenje mjera dubinske analize klijenata (CDD), uspostavljanje efikasne Finansijsko-obavještajne jedinice i osiguravanje adekvatnih sankcija za počinioce. Posebno se ističe uloga MONEYVAL-a, ekspertskog komiteta Vijeća Evrope, čiji su evaluacijski izvještaji ključni za procjenu usklađenosti zakonodavstva i prakse BiH s FATF standardima. Rad analizira nalaze MONEYVAL-a, koji su često ukazivali na nedostatke u implementaciji zakona i nedovoljno efikasno gonjenje počinilaca. Centralni dio rada posvećen je analizi regulatornog okvira u BiH. Zakon o sprečavanju pranja novca i finansiranja terorističkih aktivnosti usklađen je s FATF preporukama i EU direktivama, no problem leži u njegovoj nedosljednoj primjeni. Rad analizira ulogu ključnih institucija: Finansijsko-obavještajne jedinice, Agencije za bankarstvo, Komisije za vrijednosne papire i Tužilaštva BiH. Fokus je na FOJ-u, kao ključnoj instituciji za prijem i analizu prijava sumnjivih transakcija. Rad naglašava da, iako FOJ redovno prima prijave, kapaciteti za analizu i distribuciju informacija su ograničeni. Postoji potreba za jačanjem ljudskih i tehničkih resursa, kao i za poboljšanjem koordinacije s drugim agencijama za provođenje zakona i obavještajnim službama. Analizira se i uloga nadzornih tijela, kao što su agencije za bankarstvo, i njihova odgovornost za nadzor finansijskog i nefinansijskog sektora. Zaključuje se da, iako postoji zakonski okvir, ne postoji dovoljno jak mehanizam za provođenje nadzora nad nefinansijskim sektorom, kao što su advokati, notari, trgovci nekretninama i kazina, što ostavlja značajne praznine u sistemu. U metodološkom dijelu rada, analizira se Nacionalna procjena rizika, koja je temelj za strateško planiranje borbe protiv pranja novca. NRA BiH identifikovala je visok rizik u sektorima kao što su bankarstvo, nekretnine, i udruženja i fondacije (nevladine organizacije). Rad se detaljno bavi svakim od ovih sektora. U bankarskom sektoru, rizik leži u velikom volumenu transakcija i međunarodnom protoku novca. Sektor nekretnina je posebno ranjiv zbog mogućnosti anonimnog ulaganja i kompleksnih vlasničkih struktura. Udruženja i fondacije se navode kao visokorizične zbog svoje uloge u prikupljanju sredstava, što ih čini idealnim kanalom za finansiranje terorizma. Rad također obrađuje nove rizike povezane s virtualnim valutama i digitalnom ekonomijom, naglašavajući da je regulatorni odgovor na ove prijetnje još uvijek u ranoj fazi. Uprkos postojanju NRA-e, rad ukazuje da se zaključci procjene ne implementiraju dosljedno u svakodnevnu praksu nadzora i provođenja zakona. Empirijska analiza se temelji na javno dostupnim podacima, izvještajima FOJ-a, Tužilaštva i sudova. Iako se broj prijava sumnjivih transakcija povećava, to nije rezultiralo proporcionalnim povećanjem broja istraga i osuđujućih presuda. Rad ukazuje na nekoliko problema: nespremnost tužilaštva da pokrene složene finansijske istrage, nedostatak specijaliziranih tužilaca i sudija, i neujednačena sudska praksa. Dodatni problem je i nedostatak saradnje između različitih agencija za provođenje zakona, što otežava praćenje novčanog toka i dokazivanje veze između kriminalnog djela i pranja novca. U radu se naglašava da je ključno prebaciti fokus s pukog prijavljivanja na efikasno procesuiranje slučajeva. Kao konačni zaključak, rad nudi set preporuka za unapređenje sistema. Predlaže se reforma Finansijsko-obavještajne jedinice radi jačanja njenih analitičkih i istražnih kapaciteta. Slijedi preporuka za uspostavljanje boljeg nadzornog mehanizma za nefinansijski sektor, uključujući obaveznu registraciju i redovne inspekcije. Naglašava se potreba za intenziviranjem međunarodne saradnje, posebno s obzirom na prekograničnu prirodu ovih krivičnih djela. Ulaganje u edukaciju i specijalizaciju sudija, tužilaca i policajaca se navodi kao ključni faktor za poboljšanje procesa dokazivanja i gonjenja. Rad zaključuje da, iako je Bosna i Hercegovina uspostavila osnovni regulatorni okvir, stvarni izazov leži u njegovoj primjeni. Kontinuirani napori na jačanju institucija, povećanju transparentnosti i proaktivnom pristupu su neophodni za osiguranje dugoročne ekonomske stabilnosti i sigurnosti zemlje.