Abstract:
Ovaj master rad provodi temeljitu i sveobuhvatnu analizu rizika od pranja novca i
finansiranja terorističkih aktivnosti u Bosni i Hercegovini. U fokusu rada je detaljna
evaluacija postojećeg regulatornog okvira, procjene rizika te implementacije mjera za
suzbijanje ovih globalnih prijetnji. Pranje novca i finansiranje terorizma nisu samo lokalni
problemi; oni predstavljaju ozbiljne izazove za stabilnost globalnog finansijskog sistema,
podrivaju vladavinu prava, ugrožavaju integritet tržišta i nacionalnu sigurnost. Bosna i
Hercegovina, kao zemlja koja teži integraciji u evropske i međunarodne strukture, suočava
se s jedinstvenim izazovima, uključujući složenost političkog sistema, ekonomsku ranjivost
i potrebu za kontinuiranim jačanjem institucionalnih kapaciteta. Cilj ovog rada je da ne samo
opiše trenutno stanje, već i da identifikuje ključne slabosti unutar sistema i pruži konkretne,
primjenjive preporuke za njegovo unapređenje.
Uvodni dio rada bavi se teorijskim postavkama pranja novca i finansiranja terorizma. Pranje
novca se definiše kao složen proces kojim se prihod od kriminalnih aktivnosti transformiše
u imovinu koja naizgled potiče iz legalnih izvora. Rad objašnjava tri klasične faze pranja
novca: plasman, prikrivanje i integracija. Plasman podrazumijeva uvođenje nezakonito
stečenog novca u finansijski sistem, često kroz manje uplate ili transakcije. Faza prikrivanja
je najsloženija i uključuje niz komplikovanih transakcija s ciljem zamagljivanja traga novca
i njegovog porijekla. Faza integracije je finalna faza, u kojoj se "oprani" novac vraća u
ekonomiju kao legalna imovina. S druge strane, finansiranje terorizma se definira kao proces
prikupljanja i pružanja finansijske podrške terorističkim grupama ili pojedincima. Iako se
često koriste slični mehanizmi, rad ističe ključnu razliku u motivaciji: pranje novca je
vođeno profitom, dok je finansiranje terorizma motivisano ideologijom. Analiza ovih
fenomena pruža osnovu za razumijevanje specifičnih prijetnji s kojim se suočava BiH.
Fokus se zatim prebacuje na međunarodne standarde i preporuke koje služe kao okosnica
globalne borbe. Centralna uloga pripada Radnoj grupi za finansijsku akciju (FATF), čijih 40
preporuka predstavlja globalni standard za sprečavanje i suzbijanje pranja novca i
finansiranja terorizma. Rad detaljno analizira ove preporuke, naglašavajući njihovu
relevantnost za BiH. Spominju se ključne preporuke, uključujući usvajanje nacionalne
procjene rizika, provođenje mjera dubinske analize klijenata (CDD), uspostavljanje efikasne
Finansijsko-obavještajne jedinice i osiguravanje adekvatnih sankcija za počinioce. Posebno
se ističe uloga MONEYVAL-a, ekspertskog komiteta Vijeća Evrope, čiji su evaluacijski
izvještaji ključni za procjenu usklađenosti zakonodavstva i prakse BiH s FATF standardima.
Rad analizira nalaze MONEYVAL-a, koji su često ukazivali na nedostatke u implementaciji
zakona i nedovoljno efikasno gonjenje počinilaca.
Centralni dio rada posvećen je analizi regulatornog okvira u BiH. Zakon o sprečavanju
pranja novca i finansiranja terorističkih aktivnosti usklađen je s FATF preporukama i EU
direktivama, no problem leži u njegovoj nedosljednoj primjeni. Rad analizira ulogu ključnih
institucija: Finansijsko-obavještajne jedinice, Agencije za bankarstvo, Komisije za
vrijednosne papire i Tužilaštva BiH. Fokus je na FOJ-u, kao ključnoj instituciji za prijem i analizu prijava sumnjivih transakcija. Rad naglašava da, iako FOJ redovno prima prijave,
kapaciteti za analizu i distribuciju informacija su ograničeni. Postoji potreba za jačanjem
ljudskih i tehničkih resursa, kao i za poboljšanjem koordinacije s drugim agencijama za
provođenje zakona i obavještajnim službama. Analizira se i uloga nadzornih tijela, kao što
su agencije za bankarstvo, i njihova odgovornost za nadzor finansijskog i nefinansijskog
sektora. Zaključuje se da, iako postoji zakonski okvir, ne postoji dovoljno jak mehanizam za
provođenje nadzora nad nefinansijskim sektorom, kao što su advokati, notari, trgovci
nekretninama i kazina, što ostavlja značajne praznine u sistemu.
U metodološkom dijelu rada, analizira se Nacionalna procjena rizika, koja je temelj za
strateško planiranje borbe protiv pranja novca. NRA BiH identifikovala je visok rizik u
sektorima kao što su bankarstvo, nekretnine, i udruženja i fondacije (nevladine organizacije).
Rad se detaljno bavi svakim od ovih sektora. U bankarskom sektoru, rizik leži u velikom
volumenu transakcija i međunarodnom protoku novca. Sektor nekretnina je posebno ranjiv
zbog mogućnosti anonimnog ulaganja i kompleksnih vlasničkih struktura. Udruženja i
fondacije se navode kao visokorizične zbog svoje uloge u prikupljanju sredstava, što ih čini
idealnim kanalom za finansiranje terorizma. Rad također obrađuje nove rizike povezane s
virtualnim valutama i digitalnom ekonomijom, naglašavajući da je regulatorni odgovor na
ove prijetnje još uvijek u ranoj fazi. Uprkos postojanju NRA-e, rad ukazuje da se zaključci
procjene ne implementiraju dosljedno u svakodnevnu praksu nadzora i provođenja zakona.
Empirijska analiza se temelji na javno dostupnim podacima, izvještajima FOJ-a, Tužilaštva
i sudova. Iako se broj prijava sumnjivih transakcija povećava, to nije rezultiralo
proporcionalnim povećanjem broja istraga i osuđujućih presuda. Rad ukazuje na nekoliko
problema: nespremnost tužilaštva da pokrene složene finansijske istrage, nedostatak
specijaliziranih tužilaca i sudija, i neujednačena sudska praksa. Dodatni problem je i
nedostatak saradnje između različitih agencija za provođenje zakona, što otežava praćenje
novčanog toka i dokazivanje veze između kriminalnog djela i pranja novca. U radu se
naglašava da je ključno prebaciti fokus s pukog prijavljivanja na efikasno procesuiranje
slučajeva.
Kao konačni zaključak, rad nudi set preporuka za unapređenje sistema. Predlaže se reforma
Finansijsko-obavještajne jedinice radi jačanja njenih analitičkih i istražnih kapaciteta. Slijedi
preporuka za uspostavljanje boljeg nadzornog mehanizma za nefinansijski sektor,
uključujući obaveznu registraciju i redovne inspekcije. Naglašava se potreba za
intenziviranjem međunarodne saradnje, posebno s obzirom na prekograničnu prirodu ovih
krivičnih djela. Ulaganje u edukaciju i specijalizaciju sudija, tužilaca i policajaca se navodi
kao ključni faktor za poboljšanje procesa dokazivanja i gonjenja. Rad zaključuje da, iako je
Bosna i Hercegovina uspostavila osnovni regulatorni okvir, stvarni izazov leži u njegovoj
primjeni. Kontinuirani napori na jačanju institucija, povećanju transparentnosti i
proaktivnom pristupu su neophodni za osiguranje dugoročne ekonomske stabilnosti i
sigurnosti zemlje.