Uticaj liderstva na dijeljenje znanja i inovacije u organizacijama

Abstract

Cilj ovog istraživanja bio je ispitati ulogu liderstva, kroz transformacijski i transakcijski stil vođenja, u podsticanju dijeljenja znanja, inovacija i inovativnog ponašanja zaposlenika u akademskom sektoru Bosne i Hercegovine. Polazeći od teorijskih postavki koje liderstvo pozicioniraju kao ključnog prediktora za dijeljenje znanja, razvoj inovacija i inovativnog ponašanja zaposlenika, istraživanje je sprovedeno na uzorku od 615 ispitanika zaposlenih u visokom obrazovanju u Bosni i Hercegovini. Istraživanje je obuhvatilo trenutno zaposleno nastavno osoblje koje je direktno uključeno u nastavne i/ili istraživačke aktivnosti sa državnih i privatnih univerziteta u BiH. Za potrebe istraživanja korišten je kvantitativni pristup, uz primjenu prethodno razvijenih mjernih skala, od kojih su neke djelimično adaptirane kako bi se prilagodile specifičnostima akademskog sektora u BiH. Pouzdanost skala provjerena je putem Cronbachovog alfa koeficijenta, pri čemu su sve korištene skale pokazale visoku internu konzistentnost. Rezultati korelacione i regresione analize pokazali su da oba stila liderstva imaju statistički značajan i pozitivan uticaj na dijeljenje znanja, inovacije i inovativno ponašanje zaposlenika. Transformacijsko liderstvo pokazalo je snažniji efekat u poređenju s transakcijskim stilom, što potvrđuje njegove prednosti u kreiranju podsticajnog područja za dijeljenje znanja i inovacije. Također, potvrđena je pozitivna povezanost između dijeljenja znanja i inovacija, što ukazuje na međuzavisnost ovih procesa. Istraživanje pruža značajan teorijski doprinos kroz povezivanje liderstva, dijeljenja znanja i inovacija u kontekstu visokog obrazovanja, kao i praktične smjernice za menadžment univerziteta u BiH u pravcu unapređenja organizacione inovativnosti, dijeljenja znanja i razvoja akademskog sektora zasnovanog na znanju.