Abstract:
Cilj ovog istraživanja bio je ispitati ulogu liderstva, kroz transformacijski i transakcijski
stil vođenja, u podsticanju dijeljenja znanja, inovacija i inovativnog ponašanja zaposlenika
u akademskom sektoru Bosne i Hercegovine. Polazeći od teorijskih postavki koje liderstvo
pozicioniraju kao ključnog prediktora za dijeljenje znanja, razvoj inovacija i inovativnog
ponašanja zaposlenika, istraživanje je sprovedeno na uzorku od 615 ispitanika zaposlenih u
visokom obrazovanju u Bosni i Hercegovini. Istraživanje je obuhvatilo trenutno zaposleno
nastavno osoblje koje je direktno uključeno u nastavne i/ili istraživačke aktivnosti sa
državnih i privatnih univerziteta u BiH. Za potrebe istraživanja korišten je kvantitativni
pristup, uz primjenu prethodno razvijenih mjernih skala, od kojih su neke djelimično
adaptirane kako bi se prilagodile specifičnostima akademskog sektora u BiH. Pouzdanost
skala provjerena je putem Cronbachovog alfa koeficijenta, pri čemu su sve korištene skale
pokazale visoku internu konzistentnost. Rezultati korelacione i regresione analize pokazali
su da oba stila liderstva imaju statistički značajan i pozitivan uticaj na dijeljenje znanja,
inovacije i inovativno ponašanje zaposlenika. Transformacijsko liderstvo pokazalo je
snažniji efekat u poređenju s transakcijskim stilom, što potvrđuje njegove prednosti u
kreiranju podsticajnog područja za dijeljenje znanja i inovacije. Također, potvrđena je
pozitivna povezanost između dijeljenja znanja i inovacija, što ukazuje na međuzavisnost
ovih procesa. Istraživanje pruža značajan teorijski doprinos kroz povezivanje liderstva,
dijeljenja znanja i inovacija u kontekstu visokog obrazovanja, kao i praktične smjernice za
menadžment univerziteta u BiH u pravcu unapređenja organizacione inovativnosti,
dijeljenja znanja i razvoja akademskog sektora zasnovanog na znanju.
