Ocjenjivanje kreditnog rizika od strane agencija za kreditni rejting

Abstract

Cilj završnog rada jeste evaluacija uloge agencija za kreditni rejting u smanjenju informacijskog jaza na finansijskim tržištima sagledavanjem metodologije ocjenjivanja kreditnog rizika i upotrebe finansijskih izvještaja u okviru iste, dok u sklopu istraživanja ciljevi su predstavljanje doprinosa informacija iz finansijskih izvještaja u identifikaciji stepena kreditnog rizika emitenata te utvrđivanje razlike u prosječnoj ročnosti između investicijskih i špekulativnih korporativnih obveznica na empirijskim uzorcima primjenom kvantitativne analize temeljenoj na deskriptivnoj statistici i inferencijalnim testovima. Analiza finansijskih izvještaja primjenom finansijskih pokazatelja u sklopu prvog istraživanja je izvedena na uzorku koji obuhvata 12 kompanija, a broj posmatranih obveznica za potrebe drugog istraživanja iznosi 377 obveznica, koje su emitovale 86 kompanija. Nalazi prvog istraživanja su pokazali da finansijski pokazatelji iz grupe pokrića, poluge i profitabilnosti indiciraju razlike u performansama kompanija, naročito između investicijskih i špekulativnih kategorija, ali i da za utvrđivanje cjelovite kreditne sposobnosti je neophodno obuhvatiti kvalitativne podatke koji su zapravo objašnjenje (budućih) uticaja na relevantne kreditne metrike iz finansijskih izvještaja. Rezultat studije na razmotrenim obveznicama je ukazao da investicijski kreditni rejting biva praćen sa značajno dužim rokom na koje se obveznice emituju u prosjeku nego kreditni rejting špekulativne kategorije što upućuje da tržišni učesnici, prvenstveno investitori i zajmodavci, prepoznaju niži kreditni rizik u obveznicama sa investicijskim ocjenama i svoje povjerenje u kreditni rejting koji prati obveznice ispoljavaju prihvatanjem dužeg roka dospijeća obveznica. Komparativna analiza agencija za kreditni rejting i revizijskih agencija, bazirana na pregledu literature, je ukazala da razlike u primarnom fokusu, odgovornosti, području i obimu usmjerenosti između ova dva informacijska posrednika doprinose tome da korisnost i relevantnost revizorova mišljenja o nastavku poslovanja subjekta (emitenta) sukladno pretpostavci stalnosti poslovanja može biti uvjetovana informacijama agencija za kreditni rejting budući da kreditni rejting, izgled uz kreditni rejting (outlook) te nadzor/praćenje kreditnog rejtinga (creditwatch/watchlist) pružaju ažurne i direktne informacije o kreditnom riziku zahvaljujući metodologiji rada o ocjeni sposobnosti pravovremenog i potpunog izvršenja obaveza koja integrira aspekte značajne za procjenu održivosti poslovanja.