Korištenje umjetne inteligencije u bankarskim informacionim sistemima za poboljšanje procjene kreditnog rizika i detekcije anomalija

Abstract

S obzirom da se umjetna inteligencija (UI) integriše u gotovo sve sektore u određenoj dozi govori da su njeni benefiti dovoljno vidljivi da organizacije ulažu napore kako bi je koristili. Ovaj rad istražuje uticaj UI na bankarske informacione sisteme u procesima procjene kreditnog rizika i detekcije anomalija. Samim tim, istraživačka pitanja i ciljevi istraživanja se fokusiraju na stvarni efekat korištenja UI u spomenutim procesima u kontekstu njihove preciznosti i efikasnosti u radu, kao i privlačnosti za klijente koji koriste, i koji će potencijalno koristiti, proizvode i usluge banke. Istraživanje je provedeno primjenom kvalitativne metodologije, pri čemu su odgovori prikupljeni putem polustrukturiranih intervjua. Podaci i informacije izvučeni iz odgovora ispitanika su analizirani korištenjem tematske analize. Ispitanici su bili radnici u banci iz odjela za kreditni rizik, detekciju anomalija (ili prevenciju prevara) i sigurnost, te ih je ukupno bilo dvadeset. Svim ispitanicima su postavljena ista pitanja kako bi se prikupili različiti stavovi na iste aspekte korištenja UI u bankarskim informacionim sistemima. Rezultati istraživanja pokazuju da nema sumnje u to da je UI u nekom aspektu dala doprinos poboljšanju procesa procjene kreditnog rizika i detekcije anomalija. Gotovo svi ispitanici navode da će UI biti bitna za razvoj bankarskog sektora kako bi se održala kvaliteta usluge klijentima. Iako je 40% ispitanika naglasilo da nemaju integrisanu UI u njihovom odjelu ili banci, dosta njih ističe da je ona postala ključna za profitabilnost i poslovanje banke. Organizacijski, tehnički i finansijski problemi preovladavaju kao izazovi za integraciju same UI, dok su prisutne sumnje koje se tiču tačnost i sigurnosti sistema UI te se dovodi u pitanje isplativost integracije. Preostalih 60% navodi svoja iskustva i uticaj sa integrisanom UI i benefite koje sa sobom nosi, među kojima su u fokusu brzina, preciznost i efikasnost u radu. Oko čega su svi ispitanici složni je da trenutno ne postoji način da UI u potpunosti samostalno djeluje te da u određenoj dozi ljudski faktor i dalje mora biti prisutan, kako zbog regulatornih okvira tako i zbog internih pravila koje banka uvede, iako se sistemi sa integrisanom UI u kontinuitetu testiraju. U konačnici je i većina ispitanika naglasila da dolazi budućnost u kojoj će biti neophodno koristiti UI te da će njene uloge i mogućnosti samo rasti u procesima banaka, ali i da će uz to regulatorni okviri biti sve zahtjevniji za ispoštovati. Svi spomenuti rezultati daju uvid u trenutno i buduće stanje korištenja UI u bankarskim informacionim sistemima, načine na koje doprinosi u radu i dileme za praćenje vala integracije UI. Analiza pokazuje da integracijom UI se značajno mogu unaprijediti procesi, uprkos njenim trenutnim nedostacima, ali i da se moraju postaviti i poštovati regulatorni okviri koji su ključni za njenu integraciju.