Abstract:
Još prije nekoliko stoljeća velika kraljevstva su prepoznala potrebu osiguranja dugoročne održivosti te su tako formirane prve multinacionalne kompanije (East Indian Company, Dutch East Indian Company) sa ciljem pronalaženja ruda i sirovina u drugim zemljama pa čak i na drugim kontinentima. U današnje vrijeme i nekoliko decenija unazad, moderne multinacionalne kompanije stalno istražuju i iznalaze nove modele za rast produktivnosti i svoje baze potrošača, što podrazumijeva investiranje i poslovne poduhvate u stranim zemljama. Iako je razvoj tehnologija omogućio povezivanje finansijskih tržišta i olakšao dostupnost i protok informacija, proces investiranja od ideje do njene realizacije je ostao dugotrajan i složen. Bez obzira na najveći stepen integracije do sada, svaka zemlja je zadržala vlastite specifičnosti koje uz određene okidače mogu imati negativne posljedice po investicije multinacionalnih kompanija. Osim toga, razvoj jedinstvenih međunarodnih standarda izvještavanja nameće obavezu transparentnosti i objavljivanja ključnih informacija, te se prirodno povećavaju zahtjevi tržišnih sudionika za kontinuiranim i informiranim analizama i sagledavanjem rizika i faktora rizika zemlje koji se mogu pojaviti kod međunarodnih investicija, pri čemu je neizostavni dio tog složenog procesa poznavanje dostupnih izvora informacija o rizicima zemlje, kao i metoda i postupaka za njihovu ocjenu.
