Abstract:
Potreba za ocjenjivanjem rezultata rada zaposlenih u javnoj upravi postala je neizbježna uslijed promjena koje se dešavaju u neposrednom okruženju. Građani kao korisnici usluga javne uprave sve su bolje informisani o zakonskim procedurama i mogućnostima, pa su se samim tim povećala i očekivanja građana u pogledu kvalitete usluga koje dobijaju od državne administracije. Neophodno je osigurati usporedivost ponašanja zaposlenika u cijeloj javnoj upravi (ne samo radni učinak po kvantiteti, nego i kvaliteti, a uz to i očekivano ponašanje i nivo odgovornosti). Tradicionalno, ocjena radne uspješnosti, odnosno vrednovanje rezultata rada, zasnivala se prvenstveno na kvantitativnim pokazateljima poput ostvarenih rezultata ili broja zadataka izvršenih u određenom vremenskom periodu. Međutim, s rastućim prepoznavanjem važnosti „mekih“ vještina i kompetencija u postizanju organizacijskih ciljeva, pažnja se sve više usmjerava na procjenu ovih elemenata u okviru ocjene radne uspješnosti. Ovaj rad se bavi izgradnjom prototipa ekspertnog sistema preko induktivnog pristupa, pri čemu se zaključivanje vrši na osnovu unesenih slučajeva, koji se odnose na uticaj ponašajnih kompetencija na konačnu ocjenu radne uspješnosti, kako bi dokazali postavljeni cilj – hipotezu. Cilj rada jeste istražiti i analizirati sve relevantne atribute koji utiču na donošenje konačne ocjene radne uspješnosti te sagledati ulogu, važnost i neophodnost korištenja ekspertnih sistema prilikom donošenja takve vrste odluka, iz ugla menadžera. Istraživanje je provedeno metodom anketiranja od početka maja do kraja jula 2024. godine. U anketiranju su učestvovale osobe zaposlene u javnoj upravi u Federaciji Bosne i Hercegovine.
