Abstract:
Znanje je odavno prepoznato kao najvažniji resurs u konkurentskom i dinamičnom privrednom okruženju, posebno za osiguravanje održivih konkurentskih prednosti. Iz organizacijske perspektive, prijenos znanja ljudskog kapitala se često smatra ključnom metodom za povećanje sposobnosti poduzeća. Imajući u vidu naprijed navedeno, evidentno je da znanje koje repatrijati prilikom povratka u matičnu državu i organizaciju donesu sa sobom predstavlja izuzetno vrijedan resurs za tu kompaniju. Nažalost, ovo vrijedno i dostupno znanje često ostaje neiskorišteno. Namjera ovog rada je bila da istraži razloge i uzroke zbog kojih izostane transfer znanja repatrijata, te se kao posljedica njihovo znanje ne podijeli i ne iskoristi za dalji razvoj i napredak matične države i kompanije. U fokusu ovog istraživanja su bili repatrijati, te su razmatrani i analizirani načini i procesi transfera znanja repatrijata u matičnoj državi i organizaciji. Imajući u vidu specifičan i vrlo individualan karakter procesa repatrijacije, korištena je kvalitativna metoda prikupljanja podataka tehnikom intervjuiranja, tj polu-strukturiranim intervjuima sa repatrijatima. Pitanja u intervjuima su se odnosila na stavove i iskustva ispitanika o procesu ekspatrijacije, procesu repatrijacije, kao i procesu transfera znanja. Analizirana su specifični individualni razlozi za odlazak iz zemlje, različita iskustva u prilagođavanju radu u zemlji boravka u inostranstvu, kulturi i načinu života, razlozi za povratak u matičnu državu, te poteškoće i problemi s kojima su se susretali prilikom povratka u matičnu državu. Nakon održanih intervjua izvršena je komparativna analiza i obrada dobijenih odgovora intervjuiranih repatrijata, te donijeti zaključci. Rezultati istraživanja koji se prezentiraju mogu biti vrlo korisni za organizacije u BiH, jer dokazuju da adekvatna primjena znanja i vještina repatrijata može značajno utjecati na dodatno učenje i razvijanje znanja zaposlenih, pri čemu se stvaraju idealni uvjeti za uspostavljanje i razvoj učeće organizacije. Ovakvi nalazi su veoma važni prilikom donošenja odluka organizacija o potrebi ulaganja većih napora, kojima će privući i zadržati repatrijate, jer pravovremeno, organizirano i strukturirano pripremljen proces repatrijacije pozitivno utječe na efikasan transfer znanja repatrijata i uspostavljanje kulture učeće organizacije.