Abstract:
Cilj ovog istraživanja bio je istražiti ulogu digitalne transformacije u jačanju efikasnosti i dostupnosti obrazovnog sektora u Bosni i Hercegovini. Konkretno, istraživanje je ispitivalo karakteristike obrazovnog sistema u kontekstu digitalizacije, te je analiziran uticaj na administrativne i obrazovne procese. Istraženo je kako digitalne tehnologije poboljšavaju pristup resursima za učenike, te je procijenjeno kako se nastavnici prilagođavaju ovim promjenama. Podaci su prikupljeni putem polustrukturiranih intervjua sa ukupno 11 nastavnika iz tri sarajevske srednje škole. Podaci prikupljeni kroz intervjue analizirani su korištenjem tematske analize. Na osnovu istraživanja možemo zaključiti da digitalna transformacija obrazovnog sektora u Bosni i Hercegovini napreduje postepeno, ali neravnomjerno, uz razlike u digitalnoj pismenosti među nastavnicima koji usporavaju punu integraciju tehnologije u učionicama. Dok su mlađi, tehnološki upućeni nastavnici spremno prihvatili digitalne platforme kao što su Google Classroom, PowerPoint i Kahoot, stariji nastavnici su se borili da se prilagode naprednijim alatima. Pandemija COVID-19 ubrzala je usvajanje platformi za online učenje, ali je i naglasila nedostatke u pristupu tehnologiji. Iako škole imaju osnovnu digitalnu infrastrukturu, kao što su kompjuteri i projektori, još uvijek postoji potreba za naprednijim alatima i specijalizovanom obukom kako bi se u potpunosti iskoristio potencijal tehnologije u obrazovanju. Uprkos ovim izazovima, upotreba digitalnih alata poboljšala je angažman i efikasnost u nastavi u nekim školama, omogućavajući interaktivnija i fleksibilnija iskustva učenja. Institucionalna podrška, prilagođeni programi obuke i vršnjačko mentorstvo bili su veoma važni u olakšavanju adaptacije, dok su ulaganja u infrastrukturu i obuku nastavnika i dalje neophodna za postizanje modernijeg i dinamičnijeg obrazovnog sistema.
