Uloga emocionalne i vještačke inteligencije u unapređenju radnih performansi

Abstract

Ovaj rad istražuje složenu i sve značajniju ulogu emocionalne i vještačke inteligencije u poboljšanju radnih performansi zaposlenika, s posebnim naglaskom na kontekst modernih poslovnih procesa u Bosni i Hercegovini. Razvoj savremenih tehnologija i sve veći izazovi u poslovanju nameću potrebu za istraživanjem kako ovi faktori mogu unaprijediti radnu učinkovitost. U istraživanju je primijenjena kvantitativna metodologija, dok su podaci putem ankete prikupljeni i analizirani koristeći tehniku modeliranja strukturnih jednačina (PLS- SEM) putem SmartPLS softvera. Uzorak ispitanika obuhvata 210 zaposlenika iz različitih industrija i kompanija, a podaci su prikupljeni putem strukturiranog upitnika. Mjereni su uticaji emocionalne inteligencije, vještačke inteligencije, inovativnosti, tehnološke svijesti i percipiranog rizika na radnu učinkovitost. Rezultatima je utvrđeno da emocionalna inteligencija značajno pozitivno utiče na radnu učinkovitost kroz smanjenje stresa i povećanje zadovoljstva zaposlenika. Zaposlenici sa razvijenim emocionalnim kompetencijama pokazali su bolje performanse, naročito u složenim i stresnim situacijama. Vještačka inteligencija se pokazala kao ključan faktor u optimizaciji poslovnih procesa, omogućavajući zaposlenicima da se fokusiraju na kreativnije i strateške zadatke. Primjena AI tehnologija u poslovanju dovela je do poboljšanja u donošenju odluka i povećanju efikasnosti timova. Inovativnost, kao jedan od važnih faktora, doprinosi radnoj učinkovitosti kroz poticanje kreativnosti i prilagodljivosti u radu. Zaposlenici koji rade u inovativnim okruženjima pokazali su veći nivo angažovanosti i produktivnosti. Tehnološka svijest zaposlenika, koja se odnosi na sposobnost prilagođavanja i usvajanja novih tehnologija, također ima pozitivan uticaj na radnu učinkovitost. Zaposlenici sa visokom tehnološkom sviješću lakše koriste moderne alate i prilagođavaju se brzim promjenama u poslovanju, što dovodi do poboljšanja ukupnih performansi zaposlenih. S druge strane, percipirani rizik se pokazao kao negativan faktor koji može ograničiti primjenu vještačke inteligencije na radnom mjestu. Visok nivo percipiranog rizika izaziva otpor među zaposlenicima prema novim tehnologijama, što može usporiti njihovu integraciju i smanjiti potencijalne koristi od vještačke inteligencije. Zaključak rada sugeriše da je integracija emocionalne inteligencije i vještačke inteligencije ključna za unapređenje radne učinkovitosti u savremenim organizacijama. Menadžeri bi trebali posvetiti pažnju razvoju emocionalnih kompetencija zaposlenika, kao i primjenu AI tehnologija koje podržavaju radne procese. Ovo istraživanje je značajno za akademsku zajednicu kao i za stručnjake u oblasti menadžmenta i ljudskih resursa, posebno u kontekstu vještačke i emocionalne inteligencije. Ovaj rad doprinosi razumijevanju kako povezanost između EI i AI može unaprijediti radnu učinkovitost i pruža smjernice za dalje istraživanje i primjenu ovih tehnologija u poslovanju. Predložene strategije uključuju edukaciju zaposlenika, smanjenje percipiranog rizika i poticanje inovativnosti kao ključnih faktora za uspjeh u implementaciji novih tehnologija.