Komparativni prikaz radne angažiranosti i sagorijevanja na radnom mjestu u uslovima prinudnog rada na daljinu i redovnog rada

Abstract

Radna angažiranost predstavlja pozitivno stanje uma zaposlenika na poslu, koje je obilježeno glavnim komponentama: posvećenošću, vigorom i udubljenošću. Radna angažiranost postala je ključna tema u mnogim istraživanjima tokom devedesetih godina. Angažirani zaposlenici uglavnom osjećaju ispunjenost poslom i pridonose pozitivnom okruženju. Ukoliko su zaposlenici radno angažirani, mogu imati samo benefite u obliku boljeg zdravstvenog stanja, pozitivnog uticaja na kolege i izgradnje većih resursa na poslu. U posljednje vrijeme se radna angažiranost često spominje uz termin sagorijevanje, koji se pojavio kao fenomen koji osjeća veliki broj zaposlenih za vrijeme prinudnog rada od kuće. Rad na daljinu ili rad od kuće, potaknut pandemijom, predstavlja veliki izazov za zaposlenike, ali i za poslodavce. Sagorijevanje u ovakvim slučajevima može imati ozbiljne posljedice uslijed nemogućnosti balansiranja nad privatnim i poslovnim obavezama. Sagorijevanje je suprotnost radnoj angažiranosti, uzrokovano emocionalnim iscrpljenjem, cinizmom i smanjenom efikasnošču. Upravo ove dimenzije su ključne dimenzije sagorijevanja. Ukoliko posmatramo psihološki, ove komponente su povezane, gdje se iscrpljenost javlja kao rezultat izlaganju stresorima, cinizam vodi udaljavanju od posla, a smanjena efikasnost je zapravo rezultat udaljavanja od posla. Sagorijevanje na radnom mjestu proizilazi iz niza faktora koji se manifestuju na individualnom i organizacijskom nivou. Neki od tih faktora su i preopterećenost, vremenski pritisak, veliki broj klijenata, radnih sati i emocionalnih zahtjeva. Stoga je upravo fokus ovog istraživačkog rada na komparaciji redovnog rada i prinudnog rada na daljinu (odnosno rada od kuće za vrijeme pandemije COVID-19). COVID-19 je donio promjene u cijelom svijetu, ne samo u Bosni i Hercegovini. Rezultati istraživačkog rada provedenog u Bosni i Hercegovini pokazali su da je stepen sagorijevanja u toku pandemije bio nešto viši u odnosu na stepen sagorijevanja nakon pandemije, ali i da je zabilježen pad radne angažiranosti nakon pandemije u odnosu na period u toku pandemije, što može biti povezano sa postpandemijskim umorom ili nedostatkom motivacije. Istraživanje je također pokazalo da mlađi zaposlenici i zaposlenici u ranijim fazama karijere imaju prosječno viši nivo sagorijevanja u poređenju sa starijim kolegama i kolegama u kasnijim fazama karijere. Zanimljivo je istaći da su žene imale viši prosječni nivo sagorijevanja u odnosu na muškarce, što je u skladu sa pretpostavkom koju smo testirali. Ovaj istraživački rad nastojao je prikazati komparaciju prinudnog rada na daljinu uzrokovanog faktorima poput pandemije COVID-19 i redovnog rada. Rezultati istraživanja, mogu poslužiti kao osnova za razvoj strategija podrške zaposlenicima i poboljšanja radnih uslova posebno u uslovima rada od kuće.