Utjecaj socio-ekonomskog statusa na obrazovna postignuća učenika i učenica u Bosni i Hercegovini

Abstract

Obrazovanje se smatra jednim od glavnih elemenata za dugoročni razvoj društva i ekonomije a direktno zavisi od kvalitete ljudskog kapitala i obrazovnog sistema. Za kvalitetan obrazovni sistem nužno je ulaganje u stvaranje ljudskog kapitala koji obrazovane pojedince čini konkurentnim na tržištu rada. Kao jedan od često korištenih pokazatelja u analizama obrazovnog sistema jeste i uspjeh učenika i učenica na međunarodnim testiranjima. Konkretno, testiranje koje je korišteno u ovom istraživačkom radu je PISA testiranje (engl. Programme for International Student Assessment) koje ima za cilj prikupiti međunarodno usporedive podatake o kvaliteti, učinkovitosti i pravednosti obrazovnih sistema država učesnica. U radu su analizirani osnovni koncepti poput obrazovanja, socio-ekonomskog statusa kao i trendovi i savremene prakse u međunarodnim testiranjima učenika i učenica globalno. Temeljem ranijih istraživanja koja su analizirala utjecaj socio-ekonomskog statusa učenika i učenica na ostvarene rezultate na međunarodnim testiranjima, sprovedena je analiza utjecaja socio-ekonomskog statusa na obrazovna postignuća učenika i učenica u Bosni i Hercegovini (BiH), koristeći rezultate sa PISA testiranja iz 2018. godine. Nažalost, 2018. godine je PISA prvi i do sada jedini put realizirana u BiH. Analiza u ovom radu je realizirana kroz tri modela za tri različite PISA oblasti testiranja. Rezultati modela gdje su ostvarena učenička postignuća iz oblasti prirodnih nauka zavisna varijabla, pokazuju da je obrazovanje roditelja te posjedovanje kulturnih dobara statistički značajno i da utječe na rezultate, tačnije da su učenici i učenice čiji su roditelji završili viši stepen obrazovanja, odnosno posjeduju veći broj knjiga u kućanstvu, uspješniji u PISA rezultatima. Gender varijabla nije statistički značajna u modelima. Važno je napomenuti da su se statistički značajnim pokazali obrazovanje roditelja te posjedovanje više knjiga ali kada je u pitanju „Miran prostor za učenje“ (novokreirena varijabla u empirijskom dijelu rada). Naime, učenici i učenice koji imaju „Miran prostor za učenje“ u odnosu na sve ostale uvjete koje imaju (mogu uključivati i posjedovanje i ne posjedovanje vlastite sobe i/ili radnog stola), u prosjeku ostvaruju više bodova na testiranju iz prirodnih nauka. Ova varijabla nam zapravo ukazuje na značaj faktora „postojanja dobre volje i želje za učenjem i kod učenika i učenica ali istovremeno volje i na strani porodice u pogledu uslova za učenje u rad, a koji nisu (i ne moraju) biti ograničeni isključivo na fizički prostor namijenjen za učenje. Rezultati analiza u slučaju rezultata iz oblasti matematike i čitanja konzistentni su sa prvim modelom. Analiza prezentirana u raduse ne bavi kauzalnošću već korištenim modelom estimira inicijalni utjecaj socioekonomskog statusa na obrazovna postignuća učenika i učenica. Shodno navedenom, preporuka za buduća istraživanja su definisana u ovom pravcu. Bosna i Hercegovina bi trebala slijediti primjer drugih zemalja te kontinuirano učestvovati u PISA kao i sličnim testiranjima s ciljem praćenja postignuća ali i korištenja nalaza u procesu unaprijeđenja obrazovanja i obrazovnog sistema kroz kreiranje politika temeljenih na dokazima i podacima (engl. evidence- based decision making). Prema tome, istraživanje u ovom radu ima praktične implikacije za kreatore obrazovne politike(a) kao i za druge, komplementarne politike.