Razvoj kompetencija državnih službenika u funkciji unapređenja kvaliteta javnih usluga

Abstract

Nema sumnje da su ljudi odlučujući faktor u uspješnom funkcionisanju svake organizacije ili sistema. Organizacija koja traži visoke rezultate i kvalitete, moral, neraskidivo je povezana sa zaposlenima koji posjeduju i dijele takve vrijednosti. Odabir talentovanih zaposlenika koji mogu implementirati viziju, misiju organizacije/institucije i ispuniti njene ciljeve je od ključnog značaja za nju samu. Od ogromnog je značaja i sposobnost organizacije da stvori uslove i organizacionu kulturu koja će na adekvatan način pratiti i podržavati takve uposlenike. Postavlja se pitanje, šta ljudima daje priliku da uspješno izgrade i održe svoju poziciju u organizaciji? Da li je to znanje, sposobnost, talenat, vještine ili lična posvećenost zaposlenih? Sve se to može opisati jednom riječju kao ljudska karakteristika ili skup karakteristika koje mogu razlikovati pojedinca od ostalih. Razvoj društva i promjene u okruženju zahtijevaju da pozicija uposlenika, odnosno iz perspektive ovog rada, državnog službenika, bude zasnovana na savremenim principima, kako bi odgovorila novim zahtjevima rada uprave i u skladu sa očekivanjima građana. Dinamika radnog okruženja i stalne promjene u radnom okruženju traže kontinuirano sticanje novih znanja, vještina, sposobnosti državnih službenika, razvoj kompetencija, kako bi efikasno odgovorili na nove radne zahtjeve i očekivanja krajnjih korisnika usluga, tj. samih građana. Za unapređenje i jačanje javne službe u cilju jačanja profesionalnog, odgovornog i efikasnog rada javne uprave i ostvarivanja njenih strateških ciljeva, veliki broj zemalja EU uvodi ili je već odavno uveo okvir kompetencija u svoje javne službe. Državni službenici su, zbog značaja javnih poslova koje obavljaju, ključni faktor u odgovornom radu javne uprave u ostvarivanju prava i obaveza građana i drugih pravnih lica. Samo profesionalna javna uprava, zasnovana na principu stručnih sposobnosti i odgovornosti državnih službenika, može uspješno odgovoriti i nositi se sa zahtjevima i odgovornostima koji se pred nju postavljaju. Principi zasnovani na meritumu podstiču i zahtjevaju da pojedinci koji su zaposleni, raspoređeni ili unaprijeđeni na više pozicije posjeduju određene kompetencije, odnosno znanje/obrazovanje, vještine, sposobnosti, lične karakteristike, stavove, radno iskustvo i druge kriterijume neophodne za uspješan rad, radne obaveze i odgovornosti. Kako je eksterno i interno okruženje uprave konstantno izloženo promjenama, mijenjaju se poslovi, mijenjaju se pristupi radnim obavezama, shodno tome postavljaju se pitanja: da li su potrebna znanja i vještine, dovoljne za njihovo efikasno izvršavanje, da li su trenutne kompetencije, vještine državnih službenika, tražene za obavljanje njihovih dužnosti ili je potrebno razviti druge, ne nužno samo stručne, tehničke vještine?