dc.description.abstract |
Digitalne tehnologije su prisutne u praktično svakom kutku modernih država, u svakoj društveno priznatoj aktivnosti, ekonomiji, administraciji, sportu, zabavi, rekreaciji, saobraćaju, itd. Posebno je atraktivna i neophodna upotreba digitalnih tehnologija u ekonomske svrhe, za vođenje poslovnih procesa, kao što su menadžment svih nivoa (top ili vrhovni menadžment, srednji ili operativni menadžment, te najniži nivoi menadžmenta), za računovodstvene poslove, za koordinaciju udaljenih ispostava kompanija, za vođenje industrijskih procesa i za praktičnu upotrebu u glavnim aktivnostima proizvodnje, skladištenja, trgovine, nabavki i slično. Digitalni sistemi, koji uključuju savremena hardverska i softverska rješenja te neizbježnu upotrebu interneta i telekomunikacijskih sistema i tehnologija, su neophodni za obavljanje poslovnih procesa u preduzeću bilo koje veličine i kapaciteta za ostvarivanje strateških ciljeva preduzeća, koji se najčešće svode na opstanak na tržištu, na poboljšanje svoje pozicije na njemu, na ostvarivanje prednosti nad konkurencijom, te na ono osnovno - ostvarivanje dovoljnog profita kako bi se održavala solventnost preduzeća i sposobnost zadržavanja radnih mjesta za menadžere i uposlenike. U tom kontekstu se posebno ističe proces takozvane digitalne transformacije. Ona predstavlja takvo transformisanje preduzeća, njegove organizacije, pristupa poslovanju, izradi opštih strategija i konkretnih taktičkih koraka za njihovo sprovođenje, u kojem digitalni sistemi bivaju smišljeno implementirani kako bi se efektivnost i efikasnost poslova povećala, kako bi se ostvarila konkurentska prednost i veći profit. O digitalnoj transformaciji se obično govori kada se radi restrukturiranje preduzeća u relativno kratkom roku u cilju primjene najsavremenijih tehnoloških rješenja na sopstvene procese. Pri tome, veoma značajnu ulogu imaju menadžeri, posebno top menadžment. Digitalizacija i digitalna transformacija (pod prvom se podrazumijeva upotreba digitalnih tehnologija za poboljšanje poslovnih procesa, a drugi pojam podrazumijeva mijenjanje strukture, organizacije, procesa i proizvoda preduzeća u pravcu izvršavanja stvari na digitalni način) su dio i Bosne i Hercegovine. Međutim, prema nalazima kvalitativnog istraživanja u ovom radu, zaključuje se da je sveopšte prisutan stav da proces digitalne transformacije javnih ustanova (od kojih dobrim dijelom zavisi i poslovanje realnog sektora) u ovoj zemlji ne ide adekvatnim tempom, pri čemu se od strane menadžera privatnih kompanija kao barijere najčešće ističu pravne barijere i nedovoljna pravna i formalna regulacija digitalizacije procesa u ovoj zemlji. Rezultati kvantitativnog istraživanja govore da Bosni i Hercegovini nedostaje dovoljnog prodora iskusnih stručnjaka i konsultanata kada je u pitanju digitalna transformacija preduzeća, da dijeljenje znanja u preduzećima i institucijama nije struktuirano u procesima na način da omogućuje kvalitetno djeljenje znanja, da često postoje nerealna očekivanja od strane menadžmenta kada je u pitanju vrijeme i visina investicija potrebnih za digitalna ulaganja i sl. te sve naprijed navedeno utiče na stepen digitalizacije Bosne i Hercegovine. |
en_US |