Abstract:
Studentska praksa sve više postaje ključni segment visokoškolskog obrazovanja, posebno u oblasti poslovnih studija. Praksa omogućava studentima da povežu teorijsko znanje sa stvarnim poslovnim situacijama, razvijaju praktične vještine i steknu uvid u svakodnevne izazove koji ih očekuju na radnom mjestu. U kontekstu prvog zaposlenja, iskustvo stečeno kroz stručnu praksu značajno doprinosi bržem prilagođavanju radnom okruženju i povećava šanse za uspješno obavljanje radnih zadataka.
Kroz ovo istraživanje postavljena su četiri istraživačka pitanja koja se baziraju na različite segmente studentske prakse, kako bi mogli dobiti cjelokupnu sliku:
I1: Koje su karakteristike studentske prakse na poslovnim studijima u Bosni i Hercegovini?
I2: Koje su ključne karakteristike studentske prakse koje utiču na brže zapošljavanje nakon diplomiranja?
I3: Koji su načini rada studenata sa mentorima prilikom obavljanja studentske prakse?
I4: Kako studentska praksa doprinosi razvoju ključnih vještina koje poslodavci smatraju važnim pri zapošljavanju?
Kako je na većini javnih fakulteta poslovnih studija u Bosni i Hercegovini, praksa obavezna, možemo doći do uvida o različitim uslovima na različitim univerzitetima. Istraživanje je sprovedeno među 200 diplomanata poslovnih studija. Odgovori su prikupljeni upitnikom i analiza je rađena ručno, uz pomoć Microsoft Office Excel. Rezultati istraživanja su pokazali da kvalitetna studentska praksa ima značajan pozitivan uticaj na zapošljivost i profesionalni razvoj diplomanata poslovnih studija u Bosni i Hercegovini. Studenti koji su tokom prakse sarađivali s mentorima, rješavali konkretne poslovne zadatke i učestvovali u stvarnim radnim procesima, pokazali su veću spremnost za tržište rada, brže su nalazili zaposlenje i bolje se snalazili u prvim radnim obavezama. Praksa im je omogućila sticanje praktičnih znanja, razvoj radnih navika, samostalnosti i sposobnosti donošenja odluka. Posebno je naglašena potreba za standardizacijom i unapređenjem sistema prakse kako bi svi studenti imali ravnopravne šanse za kvalitetno iskustvo. Takođe, preporučuje se jačanje saradnje visokoškolskih ustanova sa privatnim sektorom i uvođenje mehanizama evaluacije, kako bi se sistematski pratili efekti prakse na zapošljivost, ali i kontinuirano unapređivao njen kvalitet u skladu sa zahtjevima tržišta rada.
