Uticaj hibridizacije radnih mjesta na intenzitet konflikta u kompaniji

Abstract

U savremenom poslovnom kontekstu, hibridizacija radnih mjesta predstavlja odgovor na potrebe tržišta za fleksibilnošću, adaptabilnošću i tehnološkim napretkom. Kombinacijom tradicionalnih radnih modela sa digitalnim alatima i praksama, formiraju se novi oblici rada koji utiču na načine komunikacije, organizaciju radnih zadataka i međuljudske odnose unutar organizacija. U tom procesu, informacione i komunikacione tehnologije imaju ključnu ulogu, dok radne prakse kao što su rad na daljinu, fleksibilno radno vrijeme, outsourcing i virtualni timovi postaju sve zastupljenije. Ove promjene, iako doprinose efikasnosti i inovativnosti, istovremeno otvaraju prostor za nastanak konflikata među zaposlenima, što dodatno komplikuje upravljanje ljudskim resursima u hibridnom okruženju. Pandemija Covid-19 bila je prekretnica u globalnom prihvatanju hibridnih modela rada, ali je također istakla i mnoge nedostatke, od osjećaja izolovanosti zaposlenih, preko emocionalnih kriza, do tenzija između menadžmenta i zaposlenika izazvanih smanjenjem radnih sati i otkazima. Rad istražuje kako prostorna, vremenska, tehnološka i ugovorna dimenzija hibridnog rada utiču na percepciju i pojavu konflikata među zaposlenima, te na koji način se tim konfliktima može upravljati. Ciljevi istraživanja uključuju identifikaciju percepcija zaposlenika, analiza strategija upravljanja konfliktima, kao i istraživanje mogućnosti korištenja konflikata kao potencijala za unapređenje timske saradnje. Kroz teorijski i empirijski pristup, rad doprinosi boljem razumijevanju izazova i potencijala koje donosi hibridni radni model, uz poseban fokus na organizacijsku dinamiku i međuljudske odnose u novom poslovnom okruženju.