Abstract:
Ovaj magistarski rad analizira usvajanje i implementaciju umjetne inteligencije u organizacijama u Bosni i Hercegovini, kroz prizmu menadžerskih percepcija, organizacijskih kompetencija i sektorskog konteksta. Istraživanje koristi kombinirani metodološki okvir – kvantitativnu analizu te kvalitativnu obradu podataka kroz tematsku analizu – kako bi obuhvatilo i strukturne i interpretativne dimenzije odlučivanja o AI-u. Rezultati potvrđuju da menadžerska spremnost na implementaciju AI tehnologija nije linearna funkcija koristi i jednostavnosti korištenja, već je duboko ukorijenjena u simboličke interpretacije prijetnji, institucionalnu kulturu i osjećaj kontrole. Poseban doprinos rada ogleda se u posmatranju singulariteta kao dinamičnog praga u kojem organizacija počinje koristiti AI ne kao alat, već kao oblik redefinisanja vlastitih odluka, vrijednosti i strateških pravaca. Singularitet je, u ovom kontekstu, rezultat akumulacije subjektivnih uvjerenja, liderske odlučnosti i institucionalne osnaženosti, a ne samorazumljiv ishod digitalne zrelosti.
