Uticaj socijalnog kapitala na zadovoljstvo zaposlenih na primjeru bosanskohercegovačkih organizacija

Abstract

U posljednje vrijeme, socijalni kapital postao je ključna paradigma u društvenim naukama, ali njegova primjena dovela je do različitih i ponekad suprotstavljenih definicija. Ove razlike proizlaze iz različitih perspektiva o njegovoj upotrebi, lokaciji i načinu promjene njegovog kapaciteta. Socijalni kapital dijeli osobine s drugim oblicima kapitala, poput uslužnog potencijala, trajnosti, fleksibilnosti i mogućnosti ulaganja ili dezinvestiranja. Socijalni kapital može se definisati kao skup entiteta unutar društvene strukture koji olakšavaju određene akcije pojedinaca unutar te strukture. Ključna četiri aspekta socijalnog kapitala na kojima je fokus u ovom radu su: odnosi povjerenja, reciprocitet i razmjene, ustaljena pravila, norme i sanckije, te povezanost, mreže i grupe. Primarni cilj ovog rada je da empirijski ispita višestruki uticaj socijalnog kapitala na zadovoljstvo poslom zaposlenih u savremenom poslovnom okruženju. Rad ima za cilj da procijeni u kojoj mjeri različiti aspekti socijalnog kapitala, koji uključuju odnose povjerenja, reciprocitet i saradnju, ustaljena pravila, norme i sankcije, kao i povezanost, mreže i grupe, doprinose zadovoljstvu zaposlenih njihovim poslom. Kako bi se dali odgovori na postavljena istraživačka pitanja i istraživačke hipoteze, korišten je kvantitativni pristup. Konkretno, kreirana je anketa sa pitanjima na Likertovoj skali koja je distribuirana uzorku zaposlenih u kompanijama iz Bosne i Hercegovine.