Škola kao organizacija i agens socijalizacije: posvećenost nastavnog osoblja kao rezultanta školske kulture, kolektivne efikasnosti nastavnika i instrukcijskog liderstva direktora

Abstract

Ova studija istražuje pojam socijalizacije kao proces kroz koji ljudi postaju članovi društva, naglašavajući ulogu porodice, škole i drugih društvenih struktura u oblikovanju pojedinaca. Porodica se ističe kao ključni faktor socijalizacije, jer omogućava djetetu sticanje znanja, vještina i vrijednosti kroz interakcije sa članovima porodice. Kroz proces primarne i sekundarne socijalizacije, djeca postepeno razvijaju identitet i komunikacijske vještine. Škola se predstavlja kao važan agent socijalizacije koji pruža formalnu strukturu i normativne okvire za razvoj učenika. Zadatak škole nije samo obrazovanje, već i priprema učenika za život u zajednici kroz učenje o autoritetu , saradnji i društvenim normama. Osim toga, istraživanje se bavi posvećenošću nastavnika kao ključnim faktorom organizacijske efikasnosti. Posvećenost emocionalno angažira nastavnike, poboljšava njihovu nastavu i doprinosi uslovima za uspješnu socijalizaciju učenika. Uz ulogu instrukcijskog liderstva koje pomaže u postavljanju ciljeva i očekivanja, kolektivna efikasnost među nastavnicima osigurava bolju saradnju i podršku unutar škole. Školska kultura, koja obuhvata vrijednosti, norme i simbole unutar obrazovne zajednice, također igra značajnu ulogu u oblikovanju ponašanja i stava nastavnika prema učenicima. Ova analiza naglašava važnost interakcije između instrukcijskog liderstva, posvećenosti nastavnika i zdravog školskog okruženja za uspješnu socijalizaciju učenika. Ovaj magistarski rad istražuje uticaj instrukcijskog liderstva i kolektivne efikasnosti na posvećenost nastavnika u osnovnim školama na području Tuzlanskog kantona, s ciljem otkrivanja posredničkih efekata. Istraživanje se fokusira na tri glavne hipoteze: prva, da instrukcijsko liderstvo značajno utiče na posvećenost nastavnika; druga, da kolektivna efikasnost nastavnika posreduje u ovom odnosu; i treća, da školska kultura ima bitan uticaj na posvećenost nastavnika. Rezultati empirijskog istraživanja jasno pokazuju da instrukcijsko liderstvo direktora ima značajan učinak na posvećenost nastavnika prema školi i učenicima, pri čemu se posebno naglašava važnost promoviranja pozitivne klime za učenje. Medijacijska analiza potvrđuje da kolektivna efikasnost posrednički utiče na ovaj odnos, sugerirajući da efektivno instrukcijsko liderstvo može povećati kolektivnu efikasnost nastavnika, što dodatno doprinosi njihovoj angažiranosti. Pored toga, analize su ukazale na statistički značajan uticaj dimenzija školske kulture na posvećenost nastavnika, pri čemu interni procesi, otvoreni sistemi i međuljudski odnosi pokazuju značajnu korelaciju. Međutim, rezultati su također pokazali da efekti variraju ovisno o dimenzijama posvećenosti. Zaključno, rezultati ukazuju na kompleksnu interakciju između instrukcijskog liderstva, kolektivne efikasnosti i školske kulture u oblikovanju posvećenosti nastavnika, pružajući osnovu za buduće strategije unaprjeđenja obrazovnog sistema. Istraživanje osigurava uvid u kompleksnost odnosa između ovih faktora i pruža osnove za dalja istraživanja u ovoj oblasti.