Abstract:
Globalno opredjeljenje ka održivoj tj. ugljično neutralnoj ekonomiji ozvaničeno je Pariškim sporazumom iz 2015. godine. Sve potpisnice obavezale su se ostvariti značajno smanjenje ugljičnih emisija na nacionalnom nivo od 2050. godine. Međutim, poseban izazov ovom globalnom cilju predstavlja međunarodna industrija zračnog prevoza putnika koja stvara gotovo 3,4% pomenutih emisija. Zagađenje koje nastaje zračnim operacijama obično ima međunarodni karakter te nacionalne mjere nisu prikladan alat za njegovu regulaciju i smanjenje. Sa druge strane, industrija je ovisna o korištenju fosilnih goriva te trenutno ne postoje tehnološki preduslovi za potpunu eliminaciju ovog tipa goriva a samim time ni štetnih emisija. Zbog navedenog, aviokompanije i krovna regulatorna agencija - Međunarodna organizacija civilnog zrakoplovstva (ICAO) tragaju za kreativnim rješenjima koja bi rezultirala smanjenjem emisija ugljika letjelica u međunarodnom transportu. U ovom završnom master radu, prije svega analiziramo posvećenost tržišnih učesnika ostvarenju cilja ekološki održivog poslovanja a zatim i praktične mjere koje aviokompanije primjenjuju kako bi realizovale ovaj cilj. Kako bi shvatili stanje svijesti od održivosti u avijaciji na globalnom nivou, analizirane su kompanije sa pet različitih kontinenata. Obrađene su metode tehnoloških unaprijeđenja na letjelicama nove generacije, korištenja održivih avijacijskih goriva (SAF), programa kompenzacije ugljičnih emisija kao i dodatne aktivnosti kojima se kompanije nastoje približiti cilju ugljične neutralnosti. Zaključujemo da je odabir metoda za smanjenje zagađenja aviokompanija uslovljen veličinom i uticajem kompanije unutar industrije. Aviokompanije koje su tržišni lideri su u mogućnosti da brže i po povoljnijim uslovima izvrše modernizacije flote. Slična situacija je prisutna i kada je riječ o održivim SAF gorivima, čija tržišna dostupnost je i dalje izuzetno ograničena. Također zaključujemo da su programi kompenzacije CO2 emisija prikladniji za kompanije koje nisi u mogućnosti biti među pionirima za korištenje novih tehnologija poput modernih letjelica i održivih goriva te da je potrebno napraviti dodatni osvrt na CORSIA program nakon što on uđe u svoju prvu obavezujuću fazu.
