Abstract:
Samom pojavom coachinga organizacije su se suočile sa novim izazovom, odnosno novim segmentom čije bi implementiranje znatno doprinjelo postizanju organizacijskih ciljeva. Shodno navedenom kroz ovaj rad nostoje se identificirati odnosno utvrditi veze između radnog učinka uposlenika i menadžerskog coachinga na uzorku ispitanika iz Bosne i Hercegovine. Cilj rada je svakako proširiti i znanja o coachingu, izvođenju radnih zadataka, kontekstualnim performansama i kontraproduktivnom radnom ponašanju uposlenika, te istražiti osnovne karakteristike ovih pojmova. Kroz postavljanje samih ciljeva istraživanja, ali i hipoteza istraživanja kako bi se ti ciljevi ispunili, korištena je jedna nezavisna varijabla: menadžerski coaching i tri nezavisne varijable od kojih će sa ciljem ispitivanja pojedinačne, odnosno direktne veze biti kreirana tri modela. Nezavisne varijable ovog istraživanja su: izvođenje radnih zadataka, kontekstualne performanse i kontraproduktivno radno ponašanje uposlenika. Pored kreiranja tri modela jednostavne regresije, ispitivanje odnosno analiza će se izvršiti korištenjem dvije metode i to ordinalna logistička regresija i multinomski logit model. Podaci koji će se analizirati dobijeni su iz upitnika koji je korišten u istraživanju menadžerskog coachinga od strane Park et al. (2008), te upitnika koji mjeri radni učinak, odnosno izvođenje radnih zadataka, kontekstualne performanse i kontraproduktivno ponašanje iz rada Koopmans et al. (2014). Rezultati koje smo dobili putem ordinalne logističke regresije, ali i multinomskog logit modela potvrđuju kroz sprovođenje statističkih testova postavljena očekivanja, odnosno idu u korist definisanim hipotezama rada. Shodno navedenom, zaključujemo da postoji pozitivna veza između menadžerskog coachinga sa jedne strane i izvođenja radnih zadataka i kontekstualnih performansi sa druge strane. U skladu sa očekivanjem veza između menadžerskog coachinga i kontraproduktivnog radnog ponašanja ima negativan koeficijent.
