Abstract:
Upravljanje rizikom kamatne stope je oduvijek bilo važno u poslovanju banaka, međutim,
posljednjih godina, naročito nakon krize 2008/09. godine, dobija na posebnom značenju.
Kada je u pitanju BiH, poslovanje banaka i upravljaje rizicima, pitanje upravljanja rizikom
kamatne stope posljednjih godina dobija na većoj važnosti, a što upućuje i regulativa koja je u domaćim uslovima usvojena a koja je usmjerena na adekvatno upravljanje rizikom
kamatne stope u BH bankama.
U fokusu istraživanja jeste upravljanje kamatnim rizikom u bankama u BiH, te se, u tom
kontekstu, ispituje koji su to ključni izvori kamatnog rizika, kako banke njime upravljaju,
koje metode i tehnike koriste. Pokazano je da su banke u BiH razvile politike i prakse
upravljanje kreditnim rizikom te su uspostavile odjele za adekvatno upravljanje kamatnim
rizikom. Hipoteze koje su postavljene ispituju postojanje statisitički značajne razlike u percepciji banaka prema izvorima kamatnog rizika i prema načinu upravljanja kamatnim rizikom. Za ovu svrhu provedeno je empirijsko istraživanje u kojem je pokazano da banke koje se nalaze u stranom vlasništvu veću važnost pridaju izvorima kamatnog rizika u odnosu na banke sa domaćim kapitaom. Sa druge strane, kada je u pitanju veličina aktive, banke u tom slučaju imaju istu percepciju prema izvorima kamatnog rizika. Slične rezultate dobijamo i kada je u pitanju percepcija banaka prema načinu upravljanja kamatnim rizikom. Banke sa stranim kapitalom su više obazrive kada je u pitanju način upravljanja kamatnim rizikom u odnosu
na domaće banke, odnosno ovim konceptima pridaju veću pažnju. Kada je u pitanju veličina aktive tu nije pronađena statistički značajna razlika u percepciji prema načinu upravljanja kamatnim rizikom. U konačnici, banke sa stranim kapitalom, bez obzira na veličinu aktive, prepoznaju veće važnosti kamatnog rizika i ujedno veću pažnju usmjeravaju na načine upravljanja rizikom kamatne stope u bankama.
