Abstract:
Okolinski, društveno i upravljački usklađeno poslovanje (u daljem tekstu ESG) je krovni
pojam koji obuhvaća investicijske strategije koja naglašavaju način upravljanja firmom,
okolinske ili društvene utjecaje proizvoda ili načina poslovanja preduzeća. Analiza aktora
koji utiču na namjeru prihvatanja ESG poslovnih praksi poslovanja kod malih i srednjih
preduzeća (u daljem tekstu MSP) su predmet interesovanja ovog rada. Cilj završne
disertacije jeste identifikacija bihevioralnih, iskustvenih i drugih faktora koji utiču na
namjeru menadžera na implementaciju ESG poslovnih praksi. Istraživanje je provedeno a
MSP koja su poslovala na teritoriji BiH u 2022. godini, a podaci su prikupljeni putem
strukturiranog anketnog upitnika. Za ispitivanje pouzdanosti i validnosti rezultata je
korištena konfirmatorna faktorska analiza, a za testiranje hipoteza modeliranje
strukturalnim jednačinama (SEM). Rezultati istraživanja pokazuju da očekivani napor,
očekivani društveni uticaj i navika utiču na namjeru menadžera da implementiraju
okolinski, društveno i upravljački odgovorne poslovne prakse dok hedonistička
motivacija nema uticaj na namjeru menadžera da implementiraju okolinski, društveno i
upravljački odgovorne poslovne prakse. Također, utvrđena je pozitivna veza između
očekivanog učinka na namjeru menadžera da implementiraju okolinski i upravljački
odgovorne poslovne prakse dok očekivani učinak nema uticaj na namjeru menadžera da
implementiraju društveno odgovorne poslovne prakse. Dalje, analiza pokazuje da postoji
pozitivna veza između podržavajućih uslova i namjere menadžera da implementiraju
okolinski odgovorne poslovne prakse dok podražavajući uslovi nemaju uticaj na namjeru
menadžera da implementiraju društveno ili upravljački odgovorne poslovne prakse.
Konačno analiza pokazuje da postoji pozitivna veza između troškova investicije i
namjere menadžera da implementiraju okolinski odgovorne poslovne prakse dok troškovi
investicije nemaju uticaj na namjeru menadžera da implementiraju društveno ili
upravljački odgovorne poslovne prakse. Naučni doprinos ovog rada je razumijevanje koji
faktori utiču na namjeru donosioca odluka da implementiraju okolinski, društveno i
upravljački odgovorne poslovne prakse, proširenje primjene modela prihvatanja novih
tehnologija (UTAUT 2) na okolinski, društveno i upravljački odgovorne poslovne prakse,
produbljivanje spoznaja o okolinski, društveno i upravljački odgovorne poslovnim
praksama u kontekstu poslovanja malih i srednjih preduzeća, te doprinos literaturi
okolinski, društveno i upravljački odgovorne poslovnih praksi u kontekstu zemlje u
razvoju na kojima postoji sve izraženija potreba za usvajanjem ovih poslovnih praksi.